Generale

NASA potvrđuje da je voda možda raširena na Mjesecu


Dvije nedavne lunarne misije vratile su se s novim odgovorima na pitanje "ima li vode na Mjesecu?" NASA-ina analiza pokazuje da se mjesečeva voda može naći na većem dijelu lunarne površine nego što se ranije vjerovalo da je moguće. Takođe se može naći na raznim terenima i prisutan je i danju i noću.

Ova nova otkrića mogla bi pomoći istraživačima da shvate odakle je došla Mjesečeva voda, kao i potencijalno kako bi je ljudi mogli iskoristiti kao resurs u budućnosti.

Mjesečeva voda kao resurs za nadoknađivanje zemaljske nestašice

Trenutno u svijetu preko 1,1 milijarde ljudi nema pristup vodi, a preko 2,7 milijardi podnosi nestašicu vode najmanje jednom mjesečno. Do 2025. godine Svjetski fond za divlje životinje procjenjuje da će se dvije trećine svjetske populacije suočiti s nedostatkom vode.

Otkad je voda pronađena na mjesečevoj površini, ljudi su teoretizirali kako bi bilo koristiti tu vodu kao resurs za nadoknađivanje zemaljske nestašice - barem dok se ne nađe dugoročno rješenje za globalne probleme s vodom.

"Otkrivamo da nije važno u koje doba dana ili koju širinu gledamo, čini se da signal koji pokazuje da je voda uvijek prisutan", rekao je Joshua Bandfield, viši naučni istraživač sa svemirskog naučnog instituta u Boulderu u Koloradu i vodeći autor nove studije objavljene uNature Geoscience. "Čini se da prisustvo vode ne ovisi o sastavu površine, a voda se zadržava."

Nova analiza ruši dugogodišnje uvjerenje da je mjesec suv

Novi rezultati zapravo su u suprotnosti s nekoliko ranijih studija koje su sugerirale dugotrajno vjerovanje da su mjesečevi bazeni sadržavali veći dio zaleđene vode.

S obzirom na najnovije informacije, NASA je sugerirala da ovi molekuli vode mogu "skakati" po površini Mjeseca dok se ne zarobe u kraterima na sjevernom ili južnom polu. Hladne zamke su područja tako hladna, da će vodena para koja dođe u kontakt s tim područjima i površinama biti stabilna i do nekoliko milijardi godina.

Kako bi došli do svojih otkrića, NASA-in istraživački tim koristio je instrumente za daljinsko očitavanje koji su uzimali snagu sunčeve svjetlosti koja se odbijala od mjesečeve površine. Ovi instrumenti mogu podići određenu vrstu "otiska prsta" talasnih dužina kad god je prisutna voda.

Vodiči za daljinsko otkrivanje identificiraju ove količine vode u tragovima na 3 mikrometara talasnih dužina, što je izvan vidljive svjetlosti i bliže infracrvenom zračenju. Ustvari, ovi instrumenti pokušavaju prikupiti mjesečeve prirodne "sjaje" i pomoću njih odrediti vodu.

Još uvijek postoje pitanja u vezi s tim koliko bi ta voda bila nepokretna ili pokretna za transport i potencijalnu upotrebu. Istraživači još uvijek pokušavaju utvrditi gdje se izvor OH i H2O nalazi na cijeloj površini Mjeseca.

"Stavljanjem određenih ograničenja koliko je voda ili OH pokretna na površini, možemo pomoći u ograničavanju količine vode koja bi mogla doći do hladnih zamki u polarnim regijama", rekao je Michael Poston iz jugozapadnog istraživačkog instituta u San Antoniju u Teksasu.

NASA-in tim još mora razgovarati o tome šta ta nova otkrića znače za izvore vode na Mjesecu. Nadamo se da će više istraživanja i više vremena posmatranja mjeseca polako odgovoriti na ova dugo postavljana pitanja.

"Neki od ovih znanstvenih problema vrlo su, vrlo teški, i samo crpeći višestruke resurse iz različitih misija, uspijevamo usavršiti odgovor", rekao je naučnik iz projekta LRO John Keller iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard u Greenbeltu, Maryland.


Pogledajte video: SCP-3003 The End of History. object class keter. extraterrestrial. planet scp (Oktobar 2021).