Generale

Slana voda otključava ključ života na Marsu


Korak smo bliže otkrivanju postoji li život na Marsu. Novo nakon studije sugeriralo je da bi moglo biti dovoljno kiseonika u slanoj tečnosti koja se nalazi blizu površine planete da podrži život mikroba.

Razine kiseonika tek treba testirati, ali hipoteza omogućava više razmišljanja o ljudskoj kolonizaciji. Veliki dio ćelijskog života na Zemlji koristi proces aerobnog disanja, gdje stanice uzimaju kisik i razgrađuju ga kako bi proizvele energiju i poticale svoj metabolizam.

Vrijeme je za promjenu hipoteze o Marsovom životu

Nekada se smatralo da je život na Marsu malo vjerojatan, jer su nedostatni nivoi atmosferskog kisika na Marsu isključili mogućnost aerobnog disanja. "Naš rad traži potpunu reviziju načina na koji razmišljamo o potencijalu za život na Marsu i koji posao može obaviti kiseonik, implicirajući da ako je ikad postojao život na Marsu možda je disao kiseonik", kaže glavni autor studije Vlada Stamenković , istraživač u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Kaliforniji.

"Sad imamo potencijal da shvatimo trenutnu nastanjivost." Iako je liofilizirana pustinja, Mars ima puno podzemnog vodenog leda.

Slana voda ostaje tečna čak i na temperaturama smrzavanja

Postoje čak i male količine tečne vode u obliku poznat kao salamura. Rasol je tečnost sa izuzetno visokim sadržajem soli koja snižava temperaturu smrzavanja vode tako da može ostati tečna u atmosferi smrzavanja Marsa.

Nova studija proučavala je ove salamure i modelirala način na koji se kiseonik otapa u salamuri, modelom marsovske klime. Rezultati pokazuju da je moguće da neposredno ispod površine ovih rezervi slane vode može biti dovoljno kisika za održavanje života. Studija nastavlja sugerirajući da salamure mogu sadržavati veće koncentracije kisika nego što je bilo prisutno čak i na ranoj Zemlji.

Mars Rover pronalazi kamenje natovareno elementom povezanim sa životom

Studija je ispitivala nagib Marsa prema suncu, a proučavanjem promjena na planeti u rasponu od 20 miliona godina u prošlosti do 10 miliona godina u budućnosti pokazalo se da postoji mogućnost da je voda apsorbovala i zadržala kiseonik iz atmosfere. Iako nivoi kisika nisu testirani, teorija potkrepljuje otkrića Mars Rovera koji je otkrio stijene s visokim sadržajem elementa mangan, kojima je vjerovatno bio potreban značajan kisik.

"Taloženje mangana na Zemlji zaista je usko povezano sa životom, i indirektno i direktno", kaže Nina Lanza, planetarni geolog iz Nacionalnog istraživačkog laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku. Ova otkrića kamena sugeriraju da je Mars u prošlosti imao više atmosferskog kisika nego danas.

Naučnici još uvijek raspravljaju o tome kako je i kada kisik mogao ući u vodu. Neki vjeruju da je apsorbiran kroz atmosferu, drugi vjeruju da su male salamure konačni rezultat većih mora. Nastavit će se rad na proučavanju nivoa kiseonika u tečnoj vodi na Marsu. Studija se pojavljuje u izdanju Nature Geoscience od 22. oktobra.


Pogledajte video: Návrat na planetu Mars: artefakty, technologie a svědecké výpovědi (Novembar 2021).